Dragutin Deklić-Skit - Stari ribar

Stari ribar

Ka’ djetić je doša iz Mainskog Laza,          (2)

Kostjo, Ostoja, Nebojša zvani,

i šezdeset ljeta sred žege, vjetra i mraza

ribao je od Reževića pa sve do Jaza;

Umaro je od kolpa, u portu, na Pizani,       (3)  (4)  (5)

a barku su ćapili italijani.                                (6)

Iza njega je još dugo ostajala priča

da je znao vjetre da kara i duhove ziva,

da je po buri burdiža do podno Spiča,      (7)

ali da nikad nije bio kapac da pliva;              (8)

Htio je da ga mrtvog utope lijesom u zoru,

jer “ribar zanavijek pripada moru”.

Kažu da je u mladosti i vjerenik znavao biti

i osta spomen kako se nekoć Kostjo imao ženiti,

ali čekajući na nevjestu on nestade ispred oltara,

nakon što je činjeo fintu da su ga žuljele crevlje;     (9)   (10)

pa kad bi ga pitali zašto iz crikve pobježe bez traga,  (11)

tada je Kostjo, bez mucanja, znao lijepo da odgovara: 

“Pravi je junak ko znade pobjeći od žene i vraga”.

10- selo u predelu Maine kraj Budve; 2 – arhaična forma za riječ umrijeti, 3 – srčani ili moždani udar; 4 – luka, pristanište; 5 – deo luke u Budvi; 6 – prisvojiti, ukrasti; 7 – jedriti protiv vjetra;  8 – sposoban, umješan; 9 – pričiniti, glumiti; 10 – cipele; 11 – crkve, dijalektalna forma.

Dragutin Deklić-Skit