Žitije i san Ljubice Markove

Žitije i san Ljubice Markove

I

Zvala se je Ljubica Markova,

djevojka šesna, slobodna i širokih bokova,                (1)

majka joj bijaše pralja, starinom sa Grahova,

a stanovale su u Piskari, drugi kantun, Budva.             (2)    (3)

Rođena za vrijeme mira, kao mulica,                          (4)

bila je kao dijete krojačka učenica,

ali u ratu, za nazor, postade kurbica

o jedna od javnih crnogorskih griješnica.

Još i dandanas neki italijanski starci,

bivši okupatori, bersaljeri i ljuti alpinci,                    (5)

crne vladavine branioci i neslavni borci,

pomisliv’ na nju, namah postaju nježni dječaci;

Pa ako im se ponekad spomene rat i Montenegro,

oni zaboravljaju na pošast, indašnju krv i bijedu         (6)

i sjete se samo na ono žensko lice vedro

i na jednu konobu u Budvi gdje su ulazili po redu.           (7)

Daleko su bili Duče, Rim i cijela Imperija,

a ovdje se živjelo uzdahom ispod grubog ruha,

ali uz slatku riječ “amore”, što svima prija,

a možda i za panjoku crnog, vojničkog kruha.                 (8)

          “Kuku meni, mama mia                     (+)

            moj serđente ode via;

            Non pijandere filja mia,

            vjene unaltra kompanija”.

          (Pjesmica nastala za rata u Crnoj Gori).

“Ja primam goste svakoga dana i sata,

i vidim ljude sa njihovim skrivenim bolom

i nastojim ad se mojom “mučenicom” golom                (9)

borim protiv ovog suludog rata.

Mi smo danas razbljene i prezrene od sviju,

muškarci nas ljube, sluze i biju,

a gospe nam “od kreance” svoju djecu kriju,                   (10)  

dok svaki od nas igra svoju tragikomediju;

Ali kad bi se skupile u široki roj,

pa da stvorimo armiju slobodnih žena

koje bi krenule u sveopći ljubavni boj,

ostvarile bi sigurno mir zaraćenih plemena.

-Ljubica snijeva nastup kolone žena,

sa uzdignutim transparentima i parolama:

“Živjela armija slobodnih žena,

  živjela sloga sviju plemena.

  Živjela ljubav boljih vreemna,

  živjela igra naših koljena”.

Dragutin Deklić-Skit