субота, 01. август 2015.

Angjelo Danko - Petru Preradoviću



Petru Preradoviću

Ne možemo cvijećem okitit ti groba,
Dušmanski ga svega pogazili hati,
A što tudjin nije, to domaća zloba
Podlija i grdja, okalja i zblati.

Morao nas silnik sputati ko roba,
Da se tvoje slovo oćuti i shvati
I sad r’ječ je tvoja – snaga našeg doba:
“Za tudjinca nema ništa tudja mati!”…

Mjesto cvijeća primi naših boli znake:
Krvav grumen zemlje naše otadžbine,
Tanane konopce, teške lisičine …

Primi vječni zalog vjere naše jake:
-Zajedno smo prošli niz Kosovo novo,
Skupa ćemo poći i na Kumanovo! ….”

Angjelo Danko


Književni Jug  1918.







Нема коментара:

Постави коментар